Raytheon - ratno profiterstvo

Tko to lobira, tko forsira napad na Siriju? Tko zarađuje na tuđoj smrti? Cui bono - Kome odgovara, ili Tko ima koristi - latinska izreka koja nam pomaže razotkriti skrivene interese. Zato pogledajmo kome odgovara napad na Siriju: 

Vrijednost Rajteonovih dionica kroz dvije godine 

Kažu da u ratu nema pobjednika. To ne vrijedi i za vojno-industrijski kompleks koji kontrolira obje političke stranke u SAD-u, Demokrate i Republikance. Jedan od predstavnika vojne industrije je i Raytheon, američka vojno industrijska korporacija čija je proizvodnja koncentrirana u oružjima, vojsci i komercijalnoj elektronici.

Raytheon proizvodi veliki broj različitih tipova oružja od kojih se najviše ističu krstareće rakete Tomahawk, oružje koje bi trebalo biti korišteno u američkom napadu na Siriju. Prema američkom planu, napad na Siriju bi izveli američki ratni brodovi lansiranjem tomahawk raketa na Siriju. Upravo zato su dionice Raytheona i znatno  porasle u zadnje dvije godine, a posebno onda kada je Obama govorio o napadu na Siriju. Međutim zanimljivo je to što se se još ništa nije ni desilo, a dionice su već porasle za samu mogućnost napada. Dionice Raytheona su rujnu (septembru), kada je postojala najveća prijetnja za napad na Siriju, dosegle najveću vrijednost ikad zabilježenu u povijesti kompanije.

Poznata metoda lobiranja i doniranja političarima u predizborne kampanje je Raytheonu, koji je u tu svrhu potrošio desetke milijuna dolara, osigurala prodaju ratova američkim zastupnicima, ratova u kojima Raytheon profitira.

Jedna Tomahawk raketa, ovisno o verziji košta od 0.6 milijuna, do  1.4 milijuna dolara. 

U 2011. tijekom američke vojne agresije na Libiju; u samo jednom danu SAD je lansirao 122 Tomahawk rakete. Samo prvih nekoliko tjedana rata u Libiji je SAD koštalo 600 milijuna dolara, 310 milijuna bilo je za neposrednu kupnju municije, posebno Tomahawk krstarećih raketa i Boeing Joint Direct Attack municije. Nakon završetka rata u Libiji, na red dolazi Sirija, i dionice Raytheona su ponovno narasle, i to čak za preko 50% u godinu dana.

Da stvar postane još zanimljivija, šef Raytheona, Willaim H. Swanson radi za američku vladu i administraciju. Swanson je član savjetnog odbora tajništva zračnih snaga i član predsjednikova savjetničkog odbora za nacionalnu sigurnost telekomunikacija. Ako to nije sukob interesa, onda ništa nije.

Osim toga učinkovitost američkog napada raketiranjem Sirije je upitna. Da ne znamo istinu, pitali bi se što se vrti u glavama onih generala  u Pentagonu kada su smislili tako neučinkoviti plan.

Sjetimo se mogućnosti o kojoj sam ranije pisao: rusko "rano upozorenje". Ako Obama da zaleno svjetlo i nakon što američki ratni brodovi lansiraju tomahavke, Ruska mornarica, koja je također u sredozemlju će ih i uočiti na svojim senzorima, i tada će vrlo vjerojatno i obavijestiti Sirijsku vlast.

Time će dakle Sirija primiti rano upozorenje, te će Sirijska vojska imati dovoljno vremena za pripremu. Pogledajte: Katastrofalne posljedice i neučinkovitost napada) Naime, kao što sam ranije i naveo, vrijeme putovanja Tomahawka (od lansiranja do udara) će trajati nekoliko sati, uzevši u obzir brzinu i udaljenost lansiranja od meta u Siriji. Sirija će imati i više nego dovoljno vremena da razmjesti i raširi svoje jedinice kako bi minimalizirali gubitke, što će učiniti američki plan raketiranja neučinkovitim. Uostalom Sirijska vojska ima i dobru proturaketnu obranu. Dakle učinkovitost američkog napada je upitna, ali zato je zarada u Raytheonu osigurana.

Raytheon naravno nije jedina kompanija kojoj odgovara napad na Siriju, ima ih još, a o njima neki drugi put.

Izvori: DefenseNews | wiki | wiki | TheLipTV (YT video) | wiki | wiki | MintPress News | Yahoo FINANCE